Kožne ili potkožne lezije obično su dobroćudne i nisu opasne. One su obično madeži ili nevusi, staračke bradavice ili seboreične keratoze, papilomi, ksantelazme, ateromi ili epidermalne ciste i lipomi. Iako ne uzrokuju ozbiljne probleme, mogu ružno izgledati pa ih mnogi ljudi žele ukloniti iz praktičnih ili estetskih razloga.

S druge strane, sumnjive ili zloćudne kožne lezije treba ukloniti čim se otkriju. One su karcinomi bazalnih stanica, planocelularni karcinomi i melanomi. Ako iskusni liječnik sumnja da bi lezija mogla biti zloćudna, treba ju ukloniti s odgovarajućim rubom zdrave kože i poslati patologu na mikroskopsku analizu. Ovo ispitivanje otkriva prirodu lezije i daje informacije o sigurnosnoj granici. U većini rakova kože pacijent je izliječen ako je lezija u potpunosti uklonjena.

Ovisno o vrsti, veličini i lokaciji lezije i pacijentovim željama, možemo odlučiti koja se tehnika treba upotrijebiti za uklanjanje. Uvijek se vodi računa o estetici. Dobroćudne lezije mogu se spaliti dijatermijom ili laserom, ostrugati ili ukloniti. Kod uklanjanja kože odreže se komad kože u obliku elipse tako da rana može biti uredno zatvorena bez viška kože na rubovima. Uklonjena lezija može se poslati na mikroskopsku analizu kako bi se dokazalo da je bezazlena. Jedini prihvatljivi način uklanjanja zloćudnih ili potencijalno zloćudnih kožnih lezija obično je potpuno uklanjanje sa sigurnosnom granicom.

Svaki puta kad je potrebno uklanjanje kože Vaša najbolja mogućnost jest posjet iskusnom plastičnom kirurgu. S obzirom da plastični kirurzi svakodnevno vrše estetske i rekonstrukcijske operacije, mi smo najbolje upoznati s tehnikama operacija i šivanja koje osiguravaju najbolje estetske ishode s minimalnom mogućnošću komplikacija. Osim toga, znanje rekonstrukcijskih tehnika (režnjevi i presađivanje kože) omogućava nam da odaberemo najbolju metodu zatvaranja većih oštećenja kože koja se ne mogu jednostavno zašiti.

Jedini razlog za ograničavanje broja uklonjenih lezija jest praktičnost. Količina upotrijebljenog lokalnog anestetika vrlo je mala i u pravilu se neće ni približiti preporučenom maksimumu. Međutim, bilo bi nezgodno imati više rana na različitim dijelovima tijela. Stoga obično preporučujemo pacijentu da se ograniči broj uklanjanja na maksimalno 12 odjednom. Manje lezije mogu biti iznimka.

Trudnoća nije najbolje vrijeme za operacije i najsigurnije je odgoditi sve neobvezne tretmane za nakon porođaja. Međutim, postoje određena stanja kada je uklanjanje kože nužno. Ako je moguće, lokalna anestezija trebala bi se izbjegavati u prvom tromjesečju, kada je fetus najosjetljiviji. Preporučljivo je obaviti zahvat u drugom ili trećem tromjesečju, s obzirom da prema trenutnoj medicinskoj literaturi lokalni anestetici ne uzrokuju oštećenja fetusa ukoliko se operacija obavi tijekom ovog razdoblja trudnoće.

Ograničena bol ili neugoda rijetko se javljaju tijekom prvih dana nakon zahvata. Osjećaj boli dodatno se može ublažiti primjenom blagih analgetika. Rane se obično prekrivaju steri-stripom i nema potrebe za mijenjanjem zavoja, osim ako niste dobili drugačije upute od svog kirurga. Rane se trebaju održavati suhima, s iznimkom rana na području prekrivenom dlakama, kao što je tjeme i genitalije. Ta se područja mogu svakodnevno prati blagim šamponom ili sapunom. Preferiramo koristiti topljive konce koji se spontano otapaju i ne trebaju se uklanjati. Za određena područja i veličine rana bolje je koristiti netopljive konce. Konci s lica se vade 5-7 dana nakon zahvata, na rukama 10 dana nakon zahvata i 14 dana nakon zahvata na drugim dijelovima tijela.