Podizanjem bedara postižu se bolje proporcije konture bedara i donjeg dijela tijela. Često možemo poboljšati oblik bedara samo pomoću liposukcije. No, ako je elastičnost kože smanjena i ako se pojave nabori i udubljenja na bedrima, nužno je ukloniti višak kože. Kada koža vanjskog dijela bedara visi, uglavnom bude isti slučaj i sa stražnjicom. U tom slučaju, bedra se često podižu i preoblikuju kao dio zahvata podizanja stražnjice.Moguće je obaviti manje podizanje bedara pod lokalnom anestezijom, no u većini slučajeva preporuča se opća anestezija ili epiduralna anestezija.

Zahvati se razlikuju po području koja se obrađuju i uzorku rezova. Za preoblikovanje unutarnjeg (srednjeg) bedra koriste se dva tipa rezova. Jedan tip reza nalazi se u području slabina, drugi je vertikalan s unutarnje strane bedra. Vrsta i dužina reza ovisi o količini kože koju je potrebno ukloniti. Dva reza mogu se kombinirati, no poželjno je izbjeći vertikalan rez jer ostavlja prilično vidljiv ožiljak.Podizanje vanjskog dijela bedara zahtjeva rez u punoj dužini iznad kosti kuka i prema unutra do sredine stražnjice. S tim zahvatom uklanja se višak kože s vanjskog dijela bedara te se istovremeno podiže stražnjica. Moguće je kombinirati rez koji je nastao prilikom podizanja vanjskog dijela bedara s rezom koji je nastao tijekom podizanja unutarnjeg dijela bedara, u tom slučaju ožiljak se proteže oko noge. Zahvat se naziva  podizanje bedara duž cijelog opsega (circumferential thigh lift) i uglavnom se preporučuje osobama koje su izgubile značajnu tjelesnu masu.

Ako su se na bedrima nakupile velike naslage masnog tkiva, vjerojatno je najbolja ideja da se prvo obavi liposukcija, posebice ako je koža čvrsta i elastična. Vanjski dio bedara najčešće se obrađuje samo liposukcijom. Ako je koža bedara opuštena ili ako visi, preporučuje se podizanje bedara jer će se tim zahvatom učvrstiti koža i vratiti oblik bedara. Pacijenti koji su izgubili značajnu tjelesnu masu također čine dobre kandidate za ovaj zahvat koji se uglavnom obavlja u kombinaciji sa zahvatima oblikovanja ostalih dijelova tijela.

Zahvat se može obaviti u obliku vanbolničkog liječenja, no pacijentima uglavnom odgovara provesti jedan dan na njegovanju u klinici. Moguće je da će biti potrebno privremeno staviti dren kako bi se uklonili viškovi tekućine ili krvi. U prvih nekolik odana osjećat ćete neugodu i bol, no ti osjećaji lako se kontroliraju oralnom primjenom lijekova protiv bolova. U roku od dva do tri tjedna možete se vratiti uobičajenim aktivnostima, no potrebno je održavati fizičke napore na umjerenoj razini tijekom prva tri mjeseca nakon zahvata.

Ožiljci nakon podizanja bedara uglavnom su dugi i ako je koža bedara teška i debela, ožiljci mogu pokazati tendenciju kretanja prema dolje (posebice ako je koža bila napeta tijekom podizanja). Stoga, pacijente treba jasno informirati o točnom položaju ožiljaka i njihovom vjerojatnom izgledu. Krvarenje, infekcije i sakupljanje krvi ili tekućine može se dogoditi nakon podizanja bedara, iako su takve komplikacije rijetke uz primjenu odgovarajuće tehnike.